Papar

Upotreba:
Upotrebljavaju se ukiseljeni ili osušeni plodovi, cijeli ili mljeveni. Papar je jedan od najsvestranijih začina u europskoj i sjevernoameričkoj kuhinji te važan sastojak brojnih začinskih mješavina. U kulinarstvu se tradicionalno primjenjuje jednostavno pravilo: bijeli papar upotrebljava se za svijetla, a crni za tamna jela.

Vrste papra

Zeleni papar
Plodovi se beru nezreli i odmah stavljaju u salamuru ili otopinu octa, a mogu se i liofilizirati. Zeleni papar vrlo je aromatičan i svestran. Osobito dobro pristaje uz snažnija jela poput pečenja od divljači, janjetine ili svinjetine.

Crni papar
Crni papar također se dobiva od nezrelih zelenih plodova, koji se nakon berbe suše na suncu i pritom poprimaju tamnu boju. Zbog svoje intenzivne, pikantne arome odlično pristaje umacima, juhama, marinadama i mesu s roštilja.

Bijeli papar
Bijeli papar dobiva se od potpuno zrelih, crvenkastih plodova. Oni se namaču približno tjedan dana, nakon čega se uklanja vanjski sloj ploda. Zrna se zatim suše na suncu i poprimaju žućkastobijelu boju. Bijeli papar ima manje izraženu aromu od crnog, ali i dalje može biti vrlo pikantan. Dobro pristaje svijetlim umacima, ribi i salatama.

Ružičasti papar
Ružičasti papar potječe od brazilskog paprenog drveta i rasprostranjen je u Južnoj Americi. Botanički nije pravi papar i ne pripada vrsti Piper nigrum. Njegove osušene ružičaste bobice imaju blago slatkast, aromatičan i tek lagano pikantan okus.

usp. Anne Iburg "Dumonts kleines Gewürz Lexikon", Eggolsheim, Dörfler Verlag GmbH

Proizvodi sa Papar